Eterična ulja su sastavom vrlo složene tvari, ponekad sadrže i nekoliko stotina spojeva različite kemijske građe. Oni mogu biti u obliku alkohola, fenola, ketona, aldehida, kiselina, estera i sl. Najčešće su eterična ulja vrlo slabo topiva u vodi, lako topiva u alkoholu. Topivost ovisi o broju atoma ugljika u molekulama. Što je manji broj atoma ugljika, topivost u vodi je bolja. Aromatske molekule eteričnih ulja najčešće sadržavaju od 7 do 20 atoma ugljika, a dolaze kao monoterpeni, seskviterpeni, diterpeni, triterpeni, tetraterpeni ili fenil propanski derivati. Eterična ulja su relativno nestabilne otopine, osjetljive na djelovanje kisika, topline i svijetla. Pod njihovim utjecajem dolazi do različitih kemijskih reakcija i promjena u svojstvima, uz stvaranje alkohola, terpena, aldehida, ketona, estera i sl.

Prirodna esencija je koherentna, nedjeljiva cjelina, nastala kao rezultat dugotrajnih procesa u biljnim organima. Trebao bi biti jedan od ciljeva, sačuvati ovu sinergijsku cjelovitost, te ju kao takvu, neizmjenjenog i ne narušenog sadržaja i primjeniti. Eterična ulja su vrlo osjetljiva na toplinu, te se za aromaterapeutsku primjenu preporuča njihovo raspršivanje, bez dovođenja u kontakt s toplinom.

Djelovanje esencije nije rezultat samo pukog zbroja djelovanja pojedinih kemijskih sastojaka već je to rezultat sinergije i međusobnih odnosa pojedinih sastojaka, uspostavljenih u biljci kao živom biću.

Iz tog razloga je osnovni princip aromaterapije primjena punog sastava eteričnog ulja, u njegovom prirodnom obliku, bez kemijskih promjena, sintetskih dodataka ili izdvajanja pojedinih komponenti ( deterpenizacija, rektifikacija ).

Za sigurnu i djelotvornu primjenu eteričnih ulja neophodno je poznavanje njihovih svojstava, koja su determinirana s tri osnovna podatka:

  imenom botaničke vrste,
  proizvodnim organom tj. dijelom biljke u kojem se esencija nalazi,
  biokemijskim karakteristikama tj. kemijskim sastojcima.

Botanička vrsta

Ponekad biljke, iz iste botaničke vrste, proizvode eterična ulja koja se značajno razlikuju po svojim svojstvima. Uz to, veliki je problem i neujednačena nomenklatura, pa se učestalo, samo po nazivima, teško može utvrditi porijeklo biljke, odnosno eteričnog ulja. Iz tog je razloga, navođenje latinskog naziva biljke i njezinih mogućih varijeteta, vrlo značajno za procjenu kvalitete eteričnog ulja.
Tako bi za eterično ulje lavande uvijek trebalo pobliže naznačiti:
Lavandula vera var. fragans ili Lavandula vera var. abrialis.

Kod Eukaliptus vrsti postoji više stotina vrsti i varijeteta što bi trebalo naznačiti kod primjene eteričnog ulja u medicinske svrhe kao npr. Eucalyptus globulus, radiata, citriodora, dives, polybractea itd. Eterično ulje eukaliptusa primjenjuje se u smetnjama dišnog sustava zbog velikog sadržaja cineola (eukaliptola), kojeg eterično ulje eukaliptus citriodora ne sadržava. Stoga je primjena eteričnog ulja dobivenog od eukaliptusa citriodora u inhalacijama potpuno nekorisna. Isto se može primjeniti i za eterična ulja timijana i kadulje, kod kojih postoje brojne raznolikosti u kemijskom sastavu, te shodno tome i u djelovanju, odnosno primjeni.

Proizvodni organ

Ponekad se eterična ulja iste biljne vrste značajno razlikuju po sastavu i svojstvima, ovisno o proizvodnom organu u kojem se esencije nalaze. Iz tog je razloga navođenje naziva biljnog organa, iz kojeg se eterično ulje dobiva, vrlo značajno. To je osobito značajno kod višegodišnjih biljaka. Tako se npr. kod biljke Citrus aurantium destilacijom listova dobije eterično ulje poznato pod nazivom Petit Grain ili Bitter orange. Destilacijom cvjetova dobije se kvalitetnije eterično ulje poznato pod nazivom Neroli. Mehaničkim istiskivanjem (prešanjem) usplođa, dobije se esencija Citrus aurantium var. amara. Kod cejlonskog cimetovca eterično ulje koje se destilira iz listova vrlo je bogato sadržajem eugenola, eterično ulje kore bogato je sadržajem cimetnog aldehida. Eterično ulje koje se dobije destilacijom korijena bogato je sadržajem borneona. Biokemijske karakteristike Biljke iste vrste, proizvode eterično ulje različitih vrijednosti i različitih svojstava, ovisno o klimatskim uvjetima, uvjetima rasta, nadmorskoj visini, vremenu branja i sl.
Ilustracije radi može se navesti primjer eteričnog ulja ružmarina. Eterično ulje ružmarina iz Maroka pretežito sadrži cineol, eterično ulje ružmarina iz Južne Francuske sadrži pretežito kamfor, dok je u eteričnom ulju ružmarina koji raste na Korzici pretežiti sadržaj bornil acetat i verbenon, uz manje količine cineola i kamfora. U aromaterapiji, za reguliranje rada jetre i žuči, koristi se samo eterično ulje ružmarina koje sadržava bornil acetat i verbenon, odnosno samo ulje koje se destilira na Korzici. Primjena eteričnog ulja, koje sadržava kamfor, može biti i štetna za jetru.
Ovi podaci ukazuju na potrebu poznavanja biokemijskih karakteristika eteričnih ulja za primjenu u aromaterapiji, a navedena eterična ulja ružmarina trebala bi se ispravno označavati na slijedeći način: eterično ulje Rosmarinus officinalis b.k.: cineol, eterično ulje Rosmarinus officinalis b.k.: kamfor, eterično ulje Rosmarinus officinalis b.k.: bornil acetat, verbenon.

Kod razmatranja važnosti biokemijskih karakteristika, vrlo je značajno ukazati kako su mnogo kvalitetnija eterična ulja, ukoliko se destiliraju od samoniklih biljaka, sakupljenih u njihovim prirodnim staništima. Eterična ulja sastavni su dio obrambenog sustava biljaka, a taj je sustav mnogo aktivniji u biljaka koje rastu u teškim uvjetima, bez dodataka gnojiva, bez zaštitnih sredstava, bez navodnjavanja i sl. Pri tome, valja ponovo ukazati, kako djelovanje eteričnog ulja nije rezultat samo pukog zbrajanja aktivnosti pojedinih komponenti, već je ono je rezultat sinergije prirodnog stvaranja i dugotrajnih biokemijskih procesa u živom organizmu biljke.

Sintetska, u laboratoriju pripremljena eterična ulja, mogu po kemijskom sastavu u potpunosti odgovarati kemijskom sastavu prirodnih eteričnih ulja, međutim se njihovo djelovanje ne može usporediti s djelovanjem prirodnih eteričnih ulja. Mora se naglasiti i kako terapijski neuspjesi i toksične pojave u primjeni eteričnih ulja, najčešće nastaju uslijed primjene eteričnih ulja dobivenih neodgovarajućim načinom proizvodnje i nedefinirane kvalitete.

Kvaliteta eteričnog ulja

Kvaliteta eteričnog ulja utvrđuje se odgovarajućim ispitivanjima, a nalaz koji potvrđuje provedena ispitivanja daje odgovore na sva bitna pitanja u svezi porijekla, proizvodnje i biokemijskih karakteristika nekog eteričnog ulja. Svako eterično ulje posjeduje svoje stalne fizikalne i kemijske karakteristike, koje se utvrđuju organoleptičkim, kemijskim i fizikalnim ( instrumentalnim ) ispitivanjima. Organoleptičko ispitivanje boje i mirisa vrlo je značajno, ali je ono nedovoljno za potpunu ocjenu kvalitete eteričnog ulja. Specifična težina, indeks refrakcije, stupanj optičke rotacije karakteristična su fizikalna svojstva eteričnih ulja. Za sva značajnija eterična ulja utvrđene su standardne, službene karakteristike. Tako se, jednostavnim uspoređivanjem fizikalnih svojstava, može utvrditi vrijednost pojedinih eteričnih ulja, ali ni to nije uvijek zadovoljavajuće. Za točnije utvrđivanje kvalitativnog i kvantitativnog sastava kemijskih sastojaka koriste se ispitivanja tankoslojnom i plinskom kromatografijom, HPLC - tekućinskom kromatografijom visoke moći razlućivanja - i masenom spektroskopijom. Međutim, valja naglasiti, kako se ni ovim, suvremenim postupcima, ne mogu uvijek utvrditi razlike između prirodnih, i u laboratorijima pripremljenih, sintetskih kemijskih sastojaka. To se osobito odnosi na moguće umjetne dodatke u eteričnim uljima jednostavnijeg kemijskog sastava.

Analitički nalaz kromatografskog ispitivanja kakvoće eteričnog ulja

Značajniji kemijski spojevi u eteričnim uljima

Po svojoj strukturi kemijski se spojevi mogu razvrstati u lančaste i cikličke ugljikovodike, alkohole, aldehide, ketone, fenole, estere, etere, laktone, a po građi u terpene, terpenoide, fenilpropane i njihove derivate. Ponekad sadrže i atome sumpora ili dušika. Osnovna je građa terpena ugljikovodik izopren CH2=C(CH3)-CH=CH2. Oni mogu biti aciklički, ili češće, ciklički s dvije ili više izoprenskih jedinica. Dolaze kao monoterpeni s dvije izoprenske jedinice (C 10), seskviterpeni - tri jedinice (C 15), diterpeni - četiri jedinice (C 20), triterpeni - šest jedinica (C 30), tetraterpeni - 8 jedinica (C 40). Kemijsku strukturu terpena otkrio je Walach davne 1887 godine. Za eterična ulja značajniji su monoterpeni, koji tvore više od 1500 raznih spojeva, te seskviterpeni s oko 1000 spojeva. Fenilpropanski derivati sastavljeni su iz fenolnog prstena i alifatske skupine, koja sadrži hidrokslinu, karboksilnu ili karbonsku skupinu.
Većina ugodnih, aromatskih mirisa spada u tu skupinu ili se od nje odvode, a sudjeluju i u izgradnji flavonoida, trjeslovina, alkaloida.







Aciklički monoterpeni: mircen, cimen,
Aciklički monoterpenski alkoholi: linalol, nerol, citronelol, geraniol,
Monociklički monoterpeni: kamfen, karen, limonen, pinen, felandren, sabinen, terpinen, terpinolen,
Monociklički monoterpenski alkoholi: karveol, mentol, neomentol, perilil alkohol, pulegol, terpineol,
Biciklički monoterpenski alkoholi: borneol, mirtenol, sabinol,
Fenol & alkohol: timol, karvakrol, anetol, eugenol,
Ketoni: menton, piperiton, karvon, pulegon, tujon, jasmon, fenkon,
Aldehidi, oksidi, peroksidi: citral ( geraniol, neral ), citronelal, kuminal, safranol, askaridol, eukaliptol ( cineol ),
Biciklički monoterpeni; pinen, tujen, kamfen,
Monoterpenski ketoni - monociklički: menton, piperiton, pulegon,
Monotropenski ketoni - biciklički: kamfor, fenhon, santenon, tujon, verbenon,
Seskviterpeni: nerolidol (aciklički), bisabolen, zingiberen, kurkumen ( monociklički ), kadinen, kariofilen, kumulen, santalan, selinan ( biciklički ),
Seskviterpenski alkoholi - alifatski: farnesol, nerolidol,
Seskviterpenski alkoholi - biciklički: kadinol, santalol,
Seskviterpenski ketoni: jonon, iron,
Diterpeni: kamforen, kamazulen,
Fenilpropanski derivati: anetol, metilkavikol, eugenol, apiol, bergapten, cimetni aldehid,

Fenoli

Fenoli u eteričnim uljima dolaze kao monoterpenski fenoli ili kao fenilpropanski fenoli.

Monoterpenski fenoli nalaze se pretežito u biljkama, koje rastu u području umjerenih klimatskih uvjeta. Fenilpropanski fenoli nalaze se pretežito u biljkama, koje rastu u području tropskih klimatskih uvjeta. Fenolna molekula je stabilna molekula i ne podliježe postupcima ubrzane razgradnje. Fenoli su slabo kiselih svojstava, djelovanje im je agresivno u dodiru sa kožom, sluznicom i sl. Od fenolnih spojeva najčešće se u biljkama nalaze timol, karvakrol, eugenol.

U nastavku donosimo sadržaj u proizvodnim organima biljaka;